Predstava „Paravani” po komadu Žana Ženea, a u režiji Dina Mustafića, biće premijerno prikazana u subotu i nedelju, 5. i 6. decembra u Novosadskom pozorištu sa početkom u 13 časova.
Valentin Vencel, upravnik Novosadskog pozorišta, najavio je treću po redu premijeru u njihovom pozorištu i osvrnuo se na ograničenja u vezi sa epidemiološkom situacijom.
„Ove mere koje se pre svega odnose na pridržavanje fizičke distance narušavaju osnovno tkivo naše umetnosti. I kako pozorišta odgovaraju na ovo? Pa tako što se ne damo stvarnosti koja je oko nas, nego radimo sa manjim projektima i angažovanjem manjeg broja ljudi. Novosadsko pozorište je naspram ovog reduktivnog pristupa odlučilo da u ovoj jako teškoj situaciji uradi nešto i možemo reći da su „Paravani” rezultat maksimalnog angažovanja celokupnog ansambla i saradnika. Ovaj projekat je zapravo primer kako je teatar kolektivni čin i da u tom kolektivnom činu kada svi urade svoj deo zadatka onda nema te prepreke da pozorište bude stvaralac jedne nove stvarnosti kakva god da je,” izjavio je Vencel.

Reditelj predstave, Dino Mustafić, osim toga što je izlagao o samoj radnji komada, naveo je i da svaka premijera koja se danas bilo gde u svetu održi, jeste jedan svojevrsni podvig.
„Moj san još od studentskih dana se ostvario, a to je da radim Žana Ženea, jednog velikog, kultnog pisca i svojevrsnog pionira u dramskom i pozorišnom smislu u 20. veku. „Paravani” su zadnji tekst u njegovom dramskom opusu i oni su inspirisani pre svega alžirsko-francuskim ratom. Ono što nam Žene i danas u ovim okolnostima nudi jeste da se i te kako zapitamo da li je ta bipolarna podeljenost planete u kojoj verujemo da postoji dobro i zlo zapravo samo iluzija dobrog. U mnogim opisima ovoga teksta stoji atribucija da Žene ovim komadom slika jedno ludilo rata i šta je to destrukcija. Osim toga, on ovde govori i o estetici umiranja, uopšte o jednoj istorijskoj pozornici krvi i tla gde postoji jedna doza fanatizma i fatalizma s jedne strane, i s druge strane evropskog nerazumevanja, odsustva želje za integracijom sa Orijentom koji podiže neke nove barijere, kulturne distance u kojima ima mnogo predrasuda i stereotipa koji dovode i do vojnog konflikta. Ovim što sam rekao, kao da sam vam oslikao stvarnost planete na početku 21. veka. Dakle, vidimo da skoro 70 godina nakon ovoga Žene je i te kako aktuelan, savremen, univerzalan i to je ono što smo se mi potrudili na sceni da uradimo i zbog čega teatar kao medij u svom totalitetu obuhvata celi svet,” zaključio je Mustafić.
Između ostalog, dodao je da ansambl, pored posvećenosti, krasi i jedna lepa tehnička savršenost i da su to glumci koji imaju mogućnost ne samo glumačke ekspresije, koja je na planu govora, nego je ona i na planu telesnosti i podržavanju muzičke dramaturgije predstave.
Prisutni glumci Robert Ošvar, Gabriela Crnković i Gabor Pongo pored toga što su govorili o karakterima likova koje tumače, dodali su da im je ovaj komad dobra podloga za unapređivanje glumačke veštine i da je stvaranje predstave u ovim oklonostima jako čudno.
Sve karte za izvođenja u subotu i nedelju su rasprodate.
Foto: Srđan Doroški