Predstava „Paravani” po komadu Žana Ženea, a u režiji Dina Mustafića, biće premijerno prikazana u subotu i nedelju, 5. i 6. decembra u Novosadskom pozorištu sa početkom u 13 časova.

Valentin Vencel, upravnik Novosadskog pozorišta, najavio je treću po redu premijeru u njihovom pozorištu i osvrnuo se na ograničenja u vezi sa epidemiološkom situacijom.

„Ove mere koje se pre svega odnose na pridržavanje fizičke distance  narušavaju osnovno tkivo naše umetnosti. I kako pozorišta odgovaraju na ovo? Pa tako što se ne damo stvarnosti koja je oko nas, nego radimo sa manjim projektima i angažovanjem manjeg broja ljudi. Novosadsko pozorište je naspram ovog reduktivnog pristupa odlučilo da u ovoj jako teškoj situaciji uradi nešto i možemo reći da su „Paravani” rezultat maksimalnog angažovanja celokupnog ansambla i saradnika. Ovaj projekat je zapravo primer kako je teatar kolektivni čin i da u tom kolektivnom činu kada svi urade svoj deo zadatka onda nema te prepreke da pozorište bude stvaralac jedne nove stvarnosti kakva god da je,” izjavio je Vencel.

paravani-premijera-vest

Reditelj predstave, Dino Mustafić, osim toga što je izlagao o samoj radnji komada, naveo je i da svaka premijera koja se danas bilo gde u svetu održi, jeste jedan svojevrsni podvig.

„Moj san još od studentskih dana se ostvario, a to je da radim Žana Ženea, jednog velikog, kultnog pisca i svojevrsnog pionira u dramskom i pozorišnom smislu u 20. veku. „Paravani” su zadnji tekst u njegovom dramskom opusu i oni su inspirisani pre svega alžirsko-francuskim ratom. Ono što nam Žene i danas u ovim okolnostima nudi jeste da se i te kako zapitamo da li je ta bipolarna podeljenost planete u kojoj verujemo da postoji dobro i zlo zapravo samo iluzija dobrog. U mnogim opisima ovoga teksta stoji atribucija da Žene ovim komadom slika jedno ludilo rata i šta je to destrukcija. Osim toga, on ovde govori i o estetici umiranja, uopšte o jednoj istorijskoj pozornici krvi i tla gde postoji jedna doza fanatizma i fatalizma s jedne strane, i s druge strane evropskog nerazumevanja, odsustva želje za integracijom sa Orijentom koji podiže neke nove barijere, kulturne distance u kojima ima  mnogo predrasuda i stereotipa koji dovode i do vojnog konflikta. Ovim što sam rekao, kao da sam vam oslikao stvarnost planete na početku 21. veka. Dakle, vidimo da skoro 70 godina nakon ovoga Žene je i te kako aktuelan, savremen, univerzalan i to je ono što smo se mi potrudili na sceni da uradimo i zbog čega teatar kao medij u svom totalitetu obuhvata celi svet,” zaključio je Mustafić.

Između ostalog, dodao je da ansambl, pored posvećenosti, krasi i jedna lepa tehnička savršenost i da su to glumci koji imaju mogućnost ne samo glumačke ekspresije, koja je na planu govora, nego je ona i na planu telesnosti i podržavanju muzičke dramaturgije predstave.

Prisutni glumci Robert Ošvar, Gabriela Crnković i Gabor Pongo pored toga što su govorili o karakterima likova koje tumače, dodali su da im je ovaj komad dobra podloga za unapređivanje glumačke veštine i da je stvaranje predstave u ovim oklonostima jako čudno.

Sve karte za izvođenja u subotu i nedelju su rasprodate.

Foto: Srđan Doroški

Podeli: