Predstava „Vatre” biće premijerno izvedena 2. februara na Velikoj sceni „Ljuba Tadić” u Jugoslovenskom dramskom pozorištu sa početkom u 20h.
Ovaj komad je deo projekta „Katastrofa” koji je u organizaciji šireg evropskog projekta Unije teatra Evrope. U pitanju je projekat koji nastaje usled pandemije virusa Covid-19, te se u tom smislu naziv „Katastrofa” oslanja na osnovno značenje reči, odnosno predstavlja iznenadnu promenu koja je zadesila u kratkom vremenskom periodu čitav svet.
Marija Velasko tekst piše na osnovu klasika „Vatre” francuske romansijerke Margerit Jursenar koji je ona napisala kao svoj lični dnevnik, a predstava je autorski rad rediteljke Karme Portačeli, umetničke direktorice Narodnog pozorišta u Kataloniji, i nastaje kao koprodukcija Jugoslovenskog dramskog pozorišta i Narodnog pozorišta Katalonije iz Barselone. Sve koprodukcije nastale u okviru ovog projekta će biti predstavljene na festivalu „Finistera” u Narodnom pozorištu u Portu.
Po rečima rediteljke, ideja na samom početku projekta je bila da se predstava zasniva na klasičnim mitovima, koje bi umetnički tim predstavio u svetlu današnjice: „Marija Velasko piše tekst koji nudi jedan poseban pristup i put kojim nas mitskim pričama vodi kroz temu ljubavi, te da je na fantastičan način temu koju su obradili prvo Grci, pre svega Homer, Euripid, Sofokle u svojim delima, zatim adaptirala spisateljica pedesetih godina prošlog veka, kao i mnogi veliki autori poput Lorke, smešta u 2023. godinu i daje joj potpuno novi oblik i dimenziju kroz koju putujemo zajedno sa glumcima.”
Na pitanje koja je tema ovog komada, umetnički tim je jednoglasno odgovorio da su to ljubav i politika u svom najširem smislu, da politika oblikuje naš život, sa našim učešćem ili voljom, ili bez njih.
Marija Velasko navodi da je sama Margerit u svom delu napravila kolaž raznovrsnih stilskih pravaca i kombinaciju proze, poezije i aforizama, te je i ona nastojala da u samom građenju drame zadrži tu mešovitu strukturu. Centralna priča i glavni zaplet je u priči između Sapfo i Margerite, gde žena nakon ljubavne krize traži pomoć i rešenje u mitologiji, i likovima iz brojnih dela antičke književnosti.
Veliki broj ljudi koji radi na predstavi uspeva da iz jednog konceptualnog razmišljanja u delu realizuje osećanja na sceni, te iz tog razloga Portačeli navodi da jezička barijera nije predstavljala veliki problem prilikom saradnje, jer je vrlo brzo nestala. Ekipa glumaca koju čine Sloboda Mićalović u glavnoj ulozi Ona, zatim Nataša Tapušković, Milena Vasić, Nikola Rakočević, Iva Manojlović, Damjan Kecojević, kao i Rosa Renom i Kivani Menolašina Hulijan, uspela je da prenese duboku emotivnu poruku ovog specifičnog komada, te da će on zaživeti na sceni na jedan potpuno drugačiji način.
Protagonistkinja u drami, Ona, drugačija je po tome što se ne pojavljuje u delu Margerit Jursenar, tako da se replike ne mogu pripisati autorki romana. Za naš portal, Sloboda Mićalović je govorila o svom doživljaju lika kog tumači: „Ona može biti bilo koja žena, gde je u drami spoj savremenog i arhaičnog jezika u univerzalnoj temi ljubavi, koja je u vremenskoj kapsuli i koja nas promeni. Likovi nam govore o velikim i teškim ranama, sa kojima čovek mora da nauči da živi, a Ona je bila hrabra, i uspela da u svoj svojoj boli pokuša da pronađe pomoć.”
Nakon premijernog igranja, reprize predstave će se održati u subotu 4. i u nedelju 5. februara na istoj sceni sa početkom u 20h.
Foto: Nebojšta Babić (naslovna); Angelina Marković (hocupozoriste.rs)