U četvrtak 27. juna su u okviru BELEF-a izvedene dve predstave u Narodnom pozorištu - beogradska premijera komada „Deca”, pozorišta Gavela iz Zagreba, i istoimena predstava u izvedbi Narodnog pozorišta Beograd. Obe su rađene po motivima romana u stihu „Deca” Milene Marković. Iako istovetnih naziva, istovetne teme i poruke, glumački i dramaturški pristup se razlikuje. 

ostala-su-samo-neka-strasna-deca-zarobljena-u-odraslim-telima1

„Deca” - bunt protiv utopije

Mjuzikl „Deca” govori o identitetu žene koji se opire bilo kojoj vrsti društvenog ukalupljivanja. Milena ustaje protiv utopije večite mladosti koja nam je svima predstavljena u bezbrižnim danima detinjstva. Životni ciklus od vrtića i jaslica, preko školskih i fakultetskih dana, susretom sa svojom seksualnošću i otkrivanjem sveta droge, alkohola i burnog noćnog života izgledali su kao mesto iz kog ova devojčica nikada neće izaći. Ipak, za Milenu je sve prekinuto. Surova realnost u ljubavi koja je pala „kao grad na jaganjce”, prekida utopiju sa propratnom teškom elektro muzikom noćnih klubova. „Deca su napravila dete”, sina „koji nije kao drugi ljudi - retardirano dete”.

Tok predstave je dinamičan, propraćen savremenim plesom tokom čitave izvedbe, koji uz kostimografski element i tekst Saše Božića slaže životne etape zajedničkog habitusa deteta, devojčice i žene u Mileninom telu. Može se primetiti da se predstava sastoji iz dve celine. Prva u kojoj glumice buntovnom naracijom, pesmom i plesom govore o sadašnjosti: o sučeljavanju generacija i o tome kako je svaka nova bolja od one pre nje, o procesu prelaska iz devojčice u ženu, o razvodu - „mladoj mamici, mladoj raspuštenici”, koja svoje dane provodi po kafanama u društvu muškaraca koji joj plaćaju pića dok živi na račun svojih roditelja.

ostala-su-samo-neka-strasna-deca-zarobljena-u-odraslim-telima2

Druga celina je posvećena samokritici i očajanjem za prošlim vremenima, u kojima Milena ima sve, a žali što to baš njoj pripada. Milena vapi za prošlim vremenima, za letnjoj noći u kojoj je svom, sada bivšem, „mladom i lepom mužu” mogla da kaže: „Beži dok si mlad”. Glumice: Jelena Miholjević, Barbara Nola, Ivana Roščić, Nataša Dangubić i Viktoria Bubalo u balskim haljinama, igrajući identitete jedne žene, postavljaju pitanje šta je ono što nas zapravo čini vrednima. Milena čezne za bezbrižnim danima detinjstva, iz kojih je naglo isterana, a odakle zapravo nikada nije otišla. I kao snažna vetrovita kraljica grlila je samo decu, svu decu. I onu krhku i nezaštićenu. I onu nesnađenu i ranjenu koja nikada nisu uspela da odrastu, a „sada spavaju”.

„Deca” - 17 pesama o odrastanju

Opera „Deca” Irene Popović u 17 pesama vodi nas kroz Milenin život isprepletenim glasovima ansambla Narodnog pozorišta u Beogradu, kamernog orkestra i dečijeg hora „Nade”, koji vodi Biljana Simenović.

ostala-su-samo-neka-strasna-deca-zarobljena-u-odraslim-telima3

Roman o surovoj istini životnog procesa jedne žene pretočen je u operu u 17 pesama, uz muziku Irene Popović, a svaka od pesama opisuje neku od prelomnih situacija u njenom životu, koja ju je oblikovala da bude to što jeste sada. Glumci u šljaštećim kostimima, drečavim, šarenim, šljokičavim odelima donose duh vremena devedesetih, a konstantnim pokretom na sceni, uz koreografiju Igora Koruge, donose dinamiku plesa u konstantnom dijalogu sa muzikom, donose promenu pejzaža i okolnosti, donose buru osećanja koja u publici izazivaju i smeh i suze, donose poistovećivanje pojedinca sa kolektivnom i kolektiv sa pojedincem.

Mešavinom glasova ansambla, dečijeg hora i glasova koji dolaze iz kamernog orkestra, prepliću se razni opisi izvođača. Svi oni govore autorski tekst Milene u prvom licu i time se brišu granice pojedinac - kolektiv. Brišu se stereotipne razlike, brišu se rodne, starosne, kulturne razlike, brišu se osobine identiteta i svi članovi proživljavaju samo jedno - žal za vremenom koga više nema. Teraju publiku da im se u tom osećanju pridruži, da svi zajedno probude dete zatočeno u dubini ljudske duše, koje sedi samo i uplašeno. Jer na kraju „ostanu samo ta neka strašna deca”.

ostala-su-samo-neka-strasna-deca-zarobljena-u-odraslim-telima4

U ovoj izvedbi, koja izlazi iz granica konvencionalne opere, glavni vokali bili su Tamara Mitrović, Sara Ristić i Marko Kostić. Igrali su: Nela Mihajlović, Suzana Lukić, Predrag Miletić, Vanja Milačić, Pavle Jerinović, Nemanja Stamatović, Milena Đorđević, Bojana Stefanović, Bojana Bambić, Dragana Varagić, Aleksandar Vučković, Miona Marković, Jelena Blagojević i Vladan Matović.

Foto: Narodno pozorište Beograd i GDK Gavela

Podeli:

Povezani festival

32-belef-2024

32. BELEF