Od Narodnog pozorišta u Beogradu i Ateljea 212, preko Leskovca i Šapca, do Novog Sada i Užica - sve je više zaposlenih koji javno govore o problemima u svojim ustanovama. Politički pritisci, netransparentno upravljanje, nesiguran radni status, zatvorene scene i narušeni međuljudski odnosi postali su zajedničke teme njihovih obraćanja. Dok pojedini ansambli organizuju štrajkove i zahtevaju smene rukovodstva, drugi upozoravaju da je neophodna suštinska promena načina upravljanja javnim kulturnim institucijama.
Dešavanja u domaćim pozorištima tokom prethodnih meseci pokazala su da problemi koji su dugo ostajali unutar institucija sve češće postaju javni. Zahtevi zaposlenih ne odnose se samo na promenu direktora, već i na uspostavljanje transparentnog poslovanja, zaštitu radnih prava, umetničku autonomiju i odgovornost nadležnih.
Iako svaka ustanova ima specifične okolnosti, zajedničko pitanje koje se nameće jeste koliko pozorišta danas zaista funkcionišu kao javne kulturne institucije, a koliko zavise od odluka pojedinaca koji njima rukovode.

Narodno pozorište u Leskovcu: Strah, nesigurnost i zahtev za promenom
Problemi u Narodnom pozorištu Leskovac ponovo su dospeli u javnost početkom novembra, kada je većinski deo ansambla uputio saopštenje rukovodstvu i Upravnom odboru, zahtevajući rešavanje dugogodišnjih problema ili ostavku uprave.
Zaposleni ukazuju na izostanak jasne umetničke i repertoarske politike, nedovoljnu saradnju sa drugim rediteljima i pozorištima, kao i na nesiguran radni status pojedinih članova ansambla koji godinama rade na određeno vreme. Smatraju da je neophodno uspostaviti transparentno poslovanje i profesionalne uslove za rad.
O atmosferi u pozorištu govorio je i nekadašnji član ansambla, glumac Dimitrije Stajić, koji je svoje iskustvo opisao kao rad u autoritarnom sistemu, obeleženom strogom hijerarhijom, pritiscima i strahom od suprotstavljanja direktoru.
Stajić tvrdi da je i sam bio izložen pritiscima nakon što je u januaru 2025. godine napisao saopštenje dela ansambla kojim je osuđeno nasilje nad studentima, a potom javno kritikovao izjave gradonačelnika Gorana Cvetanovića. Navodi da mu je direktor pretio otkazom zbog angažmana na snimanju televizijske serije, da nakon neplaćenog odsustva 23 dana nije bio prijavljen, kao i da njegove predstave tokom poslednja tri meseca ugovora nisu igrane. Ugovor mu na kraju nije produžen, bez obrazloženja.
Posebno je ukazao na položaj glumaca koji više od deset godina rade na određeno, strahujući da bi traženje ugovora na neodređeno moglo da ugrozi njihov posao.
.jpg)
Kada je reč o umetničkom radu, Stajić smatra da su repertoar i podele uloga zavisili gotovo isključivo od direktora, bez umetničkog direktora ili saveta koji bi omogućili nezavisnije odlučivanje. Založio se za promenu uprave i Upravnog odbora, rešavanje radnopravnog statusa zaposlenih i otvaranje pozorišta prema novim rediteljima, festivalima i saradnji sa drugim ustanovama kulture.
“Repertoar je uvek objavljivao u poslednjem trenutku, neposredno pred istek roka predviđenog pravilnikom, dok su druga pozorišta svoje repertoare objavljivala znatno ranije. Uz to, zauzeća zbog drugih projekata uglavnom nije odobravao. Mislim da je to radio namerno, kako bi glumce držao finansijski zavisnim od pozorišta, a svaki dodatni angažman pretvarao u pitanje svoje dobre volje”, istakao je Stajić.
Uprkos svemu, Stajić ističe da Narodno pozorište Leskovac i dalje smatra svojom kućom i da bi se rado vratio na njegovu scenu kada za to budu postojali uslovi. Svoju poruku sadašnjem ansamblu završava rečima: „To je njihova kuća, a ne nečija privatna svojina.“
Narodno pozorište u Beogradu: Dve godine nezadovoljstva
Narodno pozorište u Beogradu jedno je od mesta na kojima su se sukobi zaposlenih i rukovodstva najduže i najintenzivnije razvijali. Zatvaranje matične zgrade na oko dva meseca, pritisci na zaposlene, sporni pravilnik o radnoj disciplini i nezadovoljstvo repertoarskom politikom samo su deo problema na koje ukazuju članovi kolektiva.
Ansambl Drame i Sindikat glumaca Srbije zatražili su krajem oktobra hitnu smenu kompletne uprave i Upravnog odbora, uz podršku Sindikata baletskih igrača. Kao razloge naveli su ozbiljno narušavanje rada institucije, političke pritiske, targetiranje zaposlenih, partijsko zapošljavanje i urušavanje repertoarske politike.
Nova uprava, na čijem je čelu vršilac dužnosti upravnika Dragoljub Bajić, dok je predsednik Upravnog odbora Dragoslav Bokan, pokušala je da uvede pravilnik kojim se ograničava javno političko izražavanje zaposlenih. To je izazvalo posebno nezadovoljstvo među umetnicima, koji smatraju da je takav pristup suprotan slobodi mišljenja i samoj prirodi pozorišta.
Glumica Narodnog pozorišta Bojana Stefanović je za portal „Hoću u pozorište“ govorila o posledicama dvomesečnog zatvaranja matične zgrade, navodeći da je ono dovelo do pada prodaje karata i finansijskih gubitaka. Ocenila je i da pokušaj ograničavanja slobodnog izražavanja zaposlenih predstavlja ozbiljan problem.
„Ne može pozorište da bude samo neka a parte fabrika zabave, mada je naravno i zabava deo onoga što mi radimo. Ali ako u suštini nema prostora za kritiku, satiru, sagledavanje, suočavanje, onda pozorište gubi smisao“, istakla je Stefanović.
Predsednik Sindikata glumaca Srbije, Darko Tomović, izjavio je 13. novembra za N1 da zaposleni ne odustaju od zahteva za smenu uprave i Upravnog odbora, kao i da očekuju postupanje nadležnih tužilaštava po podnetim krivičnim prijavama. Sindikat, kako je naveo, insistira da slučaj dobije sudski epilog.

Atelje 212: Zahtev za smenu upravnika i ispitivanje poslovanja
Nezadovoljstvo zaposlenih prelilo se i u Atelje 212, gde je većina kolektiva 29. oktobra održala štrajk upozorenja, zahtevajući ostavku vršioca dužnosti upravnika, Ljubiše Ristića. Zaposleni su tom prilikom ukazali na probleme u funkcionisanju ustanove, a predstave su tog dana pomerene za 21 čas.
Situacija je dobila novu dimenziju 12. novembra, na obeležavanju 70 godina postojanja pozorišta, kada su članovi ansambla ponovili zahtev za Ristićevo razrešenje i zatražili utvrđivanje odgovornosti za, kako navode, finansijsko urušavanje ustanove.
Glumac Ivan Mihailović izneo je podatak da su rashodi za honorarne saradnike, po osnovu izmenjenih ugovora, tokom jednog meseca dostigli oko 13 miliona dinara, dok su prihodi od prodaje ulaznica iznosili približno devet miliona dinara. Zaposleni su zatražili i ispitivanje ugovora za koje smatraju da su štetni po pozorište i ugrožavaju njegovo dalje funkcionisanje.
Jubilej je protekao bez prisustva vršioca dužnosti upravnika, a zaposleni su poručili da očekuju reakciju nadležnih i utvrđivanje odgovornosti.
Više: https://www.hocupozoriste.rs/vesti/jubilej-ateljea-212-u-znaku-borbe-za-opstanak-pozorista

Pozorište mladih u Novom Sadu: Velika scena i dalje zatvorena
U Novom Sadu, problemi Pozorišta mladih prevazilaze pitanje rukovođenja i direktno utiču na njegovu osnovnu delatnost. Velika scena zatvorena je od 20. maja 2025. godine, nakon nalaza građevinskog veštaka da je neophodna rekonstrukcija objekta. Od tada se predstave izvode na Maloj sceni ili u drugim pozorištima, dok deo repertoara nije moguće izvoditi na matičnoj sceni.
Član ansambla, Aleksa Ilić, ukazao je na to da je kapacitet Velike scene bio oko 600 mesta, dok Mala scena može da primi približno 130 gledalaca. Istovremeno, zaposleni se suočavaju sa dodatnim organizacionim i finansijskim opterećenjem, a posebno je ukazano na položaj tehničkog sektora, koji zbog gostovanja predstava ima znatno veći obim posla.
Ansambl je pokrenuo peticiju „Vratimo Veliku scenu Pozorišta mladih“, ali su zaposleni zatražili i ostavku direktora Sergeja Tamaša, kao i razrešenje članova Upravnog odbora iz reda osnivača. Među zahtevima su i rešavanje statusa angažovanih radnika, transparentnije poslovanje i obezbeđivanje uslova za normalno funkcionisanje ustanove.
„Jednostavno, više nismo mogli da sedimo skrštenih ruku i gledamo kako daske koje život znače skupljaju prašinu“, poručio je Ilić.
Direktor Sergej Tamaš izjavio je za portal 021.rs da je zatvaranje scene bilo neophodno zbog bezbednosti publike i zaposlenih, pozivajući se na nalaz licenciranog građevinskog veštaka i potvrdu građevinske inspekcije. Naveo je i da je obnova u nadležnosti Gradske uprave za imovinu, ali da još nije dobio odgovor Grada o rešenju problema.
U međuvremenu, glumci nastavljaju da deo repertoara izvode na scenama drugih novosadskih pozorišta, dok datum početka rekonstrukcije i ponovnog otvaranja Velike scene i dalje nije poznat.
Peticija: Vratimo Veliku scenu Pozorišta mladih.

Šabačko pozorište: Sedam uzastopnih štrajkova upozorenja
Jedan od najizraženijih sukoba između zaposlenih i rukovodstva odvija se u Šabačkom pozorištu. Sindikat „Nezavisnost“ zatražio je smenu direktorke Aleksandre Delić, članova Upravnog i Nadzornog odbora, kao i vanrednu reviziju ugovora, odluka i rešenja koja se odnose na radnopravni status zaposlenih.
Nakon prvog štrajka upozorenja 3. novembra, zaposleni su nastavili sa svakodnevnim okupljanjima i obraćanjima javnosti. Sedmi, ujedno poslednji od najavljenih uzastopnih štrajkova, održan je 10. novembra.
Sindikat je prethodno saopštio da je gradonačelnik iskazao spremnost za razgovor, ali da zaposleni insistiraju da se na dnevnom redu nađu svi njihovi zahtevi. Među najvažnijima su vraćanje na posao otpuštene Jelene Ivetić, smena direktorke i preispitivanje odluka koje se odnose na radni status zaposlenih.
Dodatno nezadovoljstvo izazvalo je otkazivanje predstave zakazane za 10. novembar. Prema saopštenju sindikata, kao razlog je navedeno održavanje štrajka upozorenja. Zaposleni su upozorili da se time dodatno smanjuje već ograničen repertoar pozorišta i najavili organizovanje šireg skupa podrške.
Iako je najavljeni niz štrajkova završen, sindikat je poručio da time njihova borba nije okončana i da su spremni za dalje korake ukoliko ne dođe do konkretnog pomaka u rešavanju zahteva.
Više: https://www.hocupozoriste.rs/vesti/zaposleni-u-sabackom-pozoristu-ne-odustaju-od-svojih-zahteva

Foto: Nenad Kovačević
Narodno pozorište Užice: Festival odložen, pitanja upravljanja otvorena
U Narodnom pozorištu Užice, nezadovoljstvo je izbilo u prvi plan nakon odluke da se 31. Jugoslovenski pozorišni festival „Bez prevoda“, koji se tradicionalno održava u novembru, odloži za proleće 2027. godine.
Odbornička grupa Zeleno-levog fronta zatražila je ostavke rukovodstva i javno obrazloženje okolnosti koje su dovele do odlaganja festivala, nezadovoljstva zaposlenih i problema u radu ustanove. Posebno je ukazano na konkurs za izbor direktora, raspisan svega 14 dana pre isteka mandata vršiteljke dužnosti direktorke Jelene Vasović, što je ZLF ocenio kao odstupanje od zakonskog roka.
Vasović je odbacila zahtev za ostavku, navodeći da je funkciju obavljala odgovorno i savesno. Odlaganje festivala obrazložila je nedostatkom finansijskih sredstava, dok je član Gradskog veća zadužen za društvene delatnosti Branko Popović naveo i loše stanje krova pozorišne zgrade, koji prokišnjava i na samoj sceni.
Popović je, takođe, demantovao navode o kolektivnoj ostavci Upravnog odbora, tvrdeći da je ostavku podnela samo jedna od pet članica. Konkurs za izbor direktora završen je početkom novembra, ali do 16. novembra nije bilo javno potvrđeno konačno imenovanje novog direktora niti objavljen precizan termin održavanja festivala.

Svi ovi slučajevi, iako se razlikuju po okolnostima i razmerama, ukazuju na dublji problem u funkcionisanju javnih pozorišta u Srbiji. Zahtevi zaposlenih ne odnose se samo na smene rukovodstva, sporne odluke ili pojedinačne radne sporove, već i na pitanje odgovornosti, transparentnosti i prava umetnika da slobodno stvaraju i javno iznose svoje stavove. Pozorišta, kao javne kulturne ustanove, ne bi smela da budu prostor političkih pritisaka, ličnih interesa i straha od posledica, već mesta dijaloga, kritičkog razmišljanja i umetničke slobode. Dok zaposleni u sve većem broju gradova upozoravaju na probleme i zahtevaju promene, ostaje otvoreno pitanje da li će institucije i njihovi osnivači prepoznati ozbiljnost situacije i odgovoriti konkretnim potezima. Kriza pozorišta nije samo problem onih koji u njima rade, već je ona i pitanje kulturnog sadržaja i društva u celini.