putujuce-pozoriste-sopalovic-npl
Drama

Putujuće pozorište Šopalović

sve-ce-se-razjasni-npleskovac
Komedija

Sve će se razjasni

nevaljalac-iz-kamina
Predstava za decu

Nevaljalac iz kamina

prica-o-tarzanu-npleskovac
Predstava za decu

Priča o Tarzanu

audicija-np-leskovac
Drama

Audicija

uobrazena-margareta-npl
Predstava za decu

Uobražena Margareta

cekajuci-doktora
Komedija

Čekajući doktora

dom-bernarde-albe-npl
Drama

Dom Bernarde Albe

razmazeni-princ-leskovac
Predstava za decu

Razmaženi princ

stvaranje-coveka-np-leskovac
Drama

Stvaranje čoveka

hasanaginica-npleskovac
Drama

Hasanaginica

pinokio-npl
Predstava za decu

Pinokio

secanje-vode-npl
DramaKomedija

Sećanje vode

bajka-o-bajatom-pasulju
Predstava za decu

Bajka o bajatom pasulju

pozoriste-u-palanci-npl
Drama

Pozorište u palanci

Počeci pozorišnog života u Leskovcu datiraju iz daleke 1896.godine, kada je Radoje Domanović, ondašnji profesor Gimnazije formirao diletansku družinu nazvavši je „Građansko Pozorište Jug Bogdan“. Iste godine izveden je komad „Boj kosovski“ autora Matije Bana.Pozorišna družina je prestala da radi 1898. godine odlaskom Domanovića iz Leskovca.

Međutim, od 1898. do 1926. godine Leskovac nije ostao bez pozorišnih predstava.U Leskovac su gostovale, po nekoliko meseci, pozorišne družine iz Beograda, Niša, Skoplja, Zaječara, Šapca, putujuća pozorišta i dr.

23. avgusta 1926. godine prema pisanju Sretena Dinića, kulturnog radnika i književnika, u Leskovcu je osnovano profesionalno pozorište pod nazivom „LESKOVAČKO GRADSKO POZORIŠTE“.
10. oktobra 1926. godine prikazana je prva predstava „Smrt majke Jugovića“. Rad ovog pozorišta bio je kratakog veka ali je već 18. novembra 1934. god. u Leskovcu osnovano „AKADEMSKO POZORIŠTE“, koje je okupilo napredne studente i omladinu iz Leskovca i okoline.

19. januara 1935. godine prikazana je prva predstava „Običan čovek“ od B.Nušića. AKADEMSKO POZORIŠTE je radilo sve do februara 1941, godine.
Posle oslobođenja Leskovca 23. oktobra 1944. god. osnovana je dramska sekcija pri Okružno Kulturno prosvetnom odboru, a kasnije prerasta u Narodno Pozorište.
Od 03. oktobra 1970. Narodno Pozorište radi, jedino u Jugoslaviji, kao pozorište bez blagajne, ostvarujući tako ideju reditelja Dušana Mihailovića.
Pozorište je nagrđeno Ordenom bratstva i jedinstva i Vukovom nagradom. Scenski umetnici leskovačkog pozorišta dobitnici su brojnih nagrada na Susretima „Joakim Vujić“ i festivalima.

1985. godine pozorište je učestvovalo na XX Sterijinim igrama u Novom Sadu.
1996. godine pozorište je obeležilo stotu godišnjicu pozorišnog života u Leskovcu.