Ispitna predstava rediteljke Nevene Dimitrijević po komadu Vudija Alena „Seks, laži i divlje guske” posle uspešnih igranja na pozorišnim akademskim festivalima u Banja Luci i Nišu, našla se i na repertoaru Kulturnog centra Čukarica. Vredi istaći da je na pozorišnom akademskom festivalu - PAF, u Banjaluci, predstava osvojila Specijalnu nagradu za kolektivnu igru, a da je Nagradu za najbolju sporednu glumicu dobila Natalija Stepanović.

Predstava je za samo sat vremena uspela da kod publike izazove smeh, a kod nekih možda i poistovećivanje sa nekim od likova. U svom komadu Vudi Alen preispituje pitanja ljubavi, braka i prevare kroz međusobne odnose tri bračna para. Radnja se odvija tokom jednog dana u domu Normana i Šejle, kojima se pridružuju i Šejlina sestra Dženi i njen suprug, Dejvid. Šejla je domaćica uzdržanog karaktera sa blagim opsesivno-kompulzivnim poremećajem, dok je njena mlađa sestra njena sušta suprotnost: veoma slobodna, atraktivna, pa, na kraju krajeva, i lukava. Njihov planirani roštilj prekidaju neplanirani gosti, Hal i Sendi, bračni par koji je živeo u Normanovoj i Šejlinoj kući. Tokom večeri, dolazi do zapleta između Normana, Šejle, Dženi i Dejvida, zahvaljujući nepozvanim gostima i njihovom razotkrivanju tajnih kutaka kuće. Hal i Sendi, posmatrajući dramu koja se odigrava pred njima, ni ne slute da će oni postati sledeći par koji će se naći u istoj situaciji. Na vrhuncu izazvane drame, pojavljuje se i lik pisca Maksa koji nam o likovima otkriva detalje koje nismo znali, a predstava dobija novi tok.

U samu predstavu nas uvodi kratko „predstavljanje” likova Normana, Šejle, Dženi i Dejvida uz pop pesme koje očigledno pristaju njihovim karakterima. Iako su likovi tipski, bez psihološke produbljenosti, glumci uspevaju da nam na jedinstven način približe ovaj vodvilj i možda podstaknu pojedine gledaoce na razmišljanje o svojim partnerskim odnosima i u kojoj meri su stvarno iskreni prema svojim partnerima. Da li u svom okruženju prepoznaju slične tipove ponašanja? Kako njihove bračne ili partnerske veze funkcionišu? Da li je umetnost ogledalo života, da li se razlikuje od njega i koliko su mašta i bajkovitost potrebni u realnosti, samo su neka od pitanja koja se otvaraju u ovoj predstavi, a na publici je da iz njih izvede zaključke.
Mladi glumci, studenti treće i četvrte godine glume, veoma samouvereno vladaju scenom i svoje likove oživljavaju na izuzetno uverljiv način, što se dalo videti i po glasnom smehu publike. Stereotipi koji prate likove, posebno njihova zanimanja ukombinovana sa komičnim situacijama u kojima se oni nalaze, dovode do najiskrenijeg i neforsiranog smeha publike, što je težak zadatak jedne komedije.

Ono što je deo svakog vodvilja jeste muzika, pa tako i u ovom imamo pažljivo probranu muziku koja se tematski veoma dobro uklapa u radnju komada i doprinosi pozitivnoj atmosferi.
Pop muzika, dobar tekst, mladi i talentovani glumci i zagarontovan smeh su ono što ovu predstavu čini dobrom i pravi je izbor za one koji su željni teatra koji dozvoljava i malo opuštanja. Svakako i ako niste ljubitelj vodvilja i komedije, ovu predstavu vredi pogledati i podržati nove mlade glumce za koje se nadamo da ćemo ih u budućnosti što češće viđati na „daskama koje život znače”.
Foto: Rista Milutinović/privatna arhiva