Četvrtog dana Novosadskih pozorišnih igara imali smo priliku da vidimo predstavu „Plišana revolucija”, Kulturnog centra Osijek (Hrvatska), reditelja Vanje Jovanovića i dramaturga Mateja Sudarića.

Revolucija kao takva označava neki „preokret” i „duboko utemeljenu promenu”. I zaista to ova predstava i donosi, iako se ta promena u životima četvoro mladih ljudi (Vedran Dakić, Sara Moser, Mateja Tustanovski, Nikola Radoš, Matko Trnačić), možda i ne dešava tako naglo već nakon što se suoče sa sopstvenim strahovima. Strahovi, odnosno u osnovi strah od odrastanja, počinje da bude utemeljen na idejama o percepciji sopstvene budućnosti, koja se ne čini kao preterano svetla. Tada nastaje preokret u načinu na koji predstavljaju sebe (onaj koji više nije „fejk”) ali i način na koji se odnose prema sebi samima, odnosno, sa svim onim što je bilo, a sada više nije.
Likovi na samom početku deluju nekako iskarikirano, prenaglašeno i nejasno, poput prelaza iz studentskog stana Duška Radića i njegove devojke Mile, do džinglova koji više deluju kao Duškovi unutrašnji glasovi, vojnih jakni i džakova koji preuzimaju primat na sceni. Metafore Francuske revolucije, Duška dugouška, Petra Pana…poprilično su lepo uklopljene kroz Duškov lik koji se nalazi na samom pragu između završvanja studija istorije i ozbiljnog odraslog života koji je, kako kaže njegova majka: „Nekada bio puno mekši”.
I pored džakova i vojnih jakni kao simbol buntovničke prirode mladih ljudi, lepo je čuti „glas mladih” u pozorištu. Način na koji se postavlja pitanje samorefleksije, samospoznaje i na kraju odnosa prema problemima je za svaku pohvalu. Međutim „plišana revolucija” otvara nam niz (pot)pitanja na koje možda nismo dobIli odgovor ali smo ih svakako osetili. Kroz koncizne dijaloge, mini džinglove i pesme nije bilo šanse da se bar na trenutak ne oseti bespomoćnost i sivilo, sa određenom dozom iritacije. Isto tako kroz neobično poigravanje sa našim emocijama i razumom postavlja se pitanje: „Kako zaista opstati u svetu koji više nije tako mekan kao što je nekad bio?”
Foto: KC Osijek