Dvodnevna pauza na dvanaestom po redu Desire central station festivalu  Subotici, donela je predah za predstavu koja se, za tri godine koliko naš portal prati ovaj festival, definitivno najviše dopala publici – „Nije to to“, zajedničke produkcija Beogradsskog dramskog pozorišta, teatra SARTR iz Sarajeva, Zetskog doma sa Cetinj i Međunarodnog teatarskog festivala MESS.

Predstava je nastala prema tekstu dramske spisateljice Simone Semenič, kojoj je slovenački reditelj evropske reputacije, Tomi Janežić, predložio da proba da napiše komad koji se zasniva na „Faustu“, ali nije „Faust“, iako i te kako dodiruje njegovu suštinu. Na sceni se nalazi osam glumica koje razrađuju pojedine motive Geteovog dela. Predstava radnog naslova „Studije Faust“ predstavlja istraživački, stvaralački projekat koji se bazira na ponovnom ispisivanju dobro poznatih scena kroz prizmu odnosa mita i savremenih okolnosti na Balkanu, pravljenja mosta – veze između Zapada i Istoka.

Prvi deo predstave od sat vremena, izvodi se u potpunoj tišini. Nalazimo se u bolnici. Preko puta bolnice, na samoj sceni, nalazi se i gledalište, crvene stolice spremne za publiku. Osam sestara obučene u zelenu medicinsku uniformu, hiruško odeljenje, predstavljaju nam molitve, strašne scene ubistava, ponovnog mukotrpnog rađanja, zemljotresa, požara u samoj bolnici... Kroz tu tišinu i rekvizite koje od prizora hladnih zidova lečilišta prave horor, osluškujemo duboku bol koja se katarzično, gotovo žurno isplivavajući napolje, poigrava sa smislom postojanja granica nas samih. Drugi deo predstave, početak Simoninog teksta, navodi na razmišljanja o stravičnim odlukama na koje su ljudi spremni, poput muževljevog ubijanja žene i ljubavnika, pa vraćanja da se iznova ubiju ako je neko slučajno preživeo, kao i, na primer, medicinskih eksperimenata na živim ljudima – muškarcima, ženama, deci i festusima. Ali, kako i sam naslov pedstave kaže – „Nije to to“.

„Istina ima strukturu fikcije. Istina pojedinca (ili društva) ne postoji pre nego što je on(o) ne artikuliše. I zapravo se dimenzija istine pojavi samo kada se pojavi jezik. Po Lakanu istina nije lepa i nije nužno dobrotvorno saznati istinu. Istina je uvek privremena. Zbog nemogućnosti da se artikuliše u celini. To ne znači relativizacije istine (iako ona svakako jeste relativna) već pre suočavanje sa nomogućnošću da se ona obuhvati.‟, izjavio je reditelj predstave, Tomi Janežić.

Sutra, poslednjeg dana ovogodišnjeg Desirea, očekuju nas tri predstave – „Ernelini kod Farkaševih“, „Kalmanov dan“ i „Jedan procenat Indijanac“, trilogija ansambla „Latopek“ iz Budimpešte. Predstave se igraju na Sceni Jadran, od 10:30, 13:30 i 16:30.

Foto: Beogradsko dramsko pozorište 

Podeli:

Povezani festival

desire-central-station-2020

Desiré Central Station 2020.