Trećeg dana 22. Festivala akademskih pozorišta Srbije na sceni AKUD Sonja Marinković, odigrana je predstava „Fatima, nevjesta od boli“ Mostarskog teatra mladih, u režiji Seada Đulića. Ovu scensku baladu, koja je novo viđenje poznate balade o Hasanaginici, adaptirala je Ljubica Ostojić.
Poznata kao „najlepša balada“ srpske narodne književne tradicije, Hasanaginica je uvek pogodna za raznolike i inovativne scenske adaptacije. Kako se u originalnom tekstu narodne pesme lik Hasanaginice tretira kao gotovo depersonalizovan – prikazan iz vizure patrijarhalnog društvenog ustrojstva i odnosa muških likova sa njom, u „Fatimi, nevjesti od bola“ imamo novo čitanje, gde Hasanaginica nije samo žena Hasanage – no Fatima Pintorović (Sara Sarić) žena od krvi i mesa, sa svojim mislima, snovima i bolom. Predstava prati Fatimin interni monolog iz perspektive smrti, gde od samog početka (i pre samog početka balade koji in medias res postavlja Hasanaginicu u konfliktnu situaciju) dobijamo uvid u njen identitet – odnosno ko je ona bila pre no što se udala i doživela neizbežan ženski usud.

Hasanaginicu prati hor – iz koga se tokom izvođenja izdvajaju razni prateći likovi, od Hasanage, preko Bega Pintorovića, majke, pa sve do neimenovanih demonolikih pojava koji opsedaju Fatimu kao predznak lošeg determinisanog usuda. Priča je ispiričana u formi monoloških sećanja na dešavanja u baladi, sa naglašenim patosom koji je pojačan samim tim što dobijamo uvid u Fatimin karakter. Fokus je na tradicionalnoj predstavi žene koja je posed muža – protiv čega se Fatima buni, a pobuna po pravilu, za ženu ima tragičan ishod. U baladu je učitano i preispitivanje samog nastanka priče o Hasanaginici. Fatima ostavlja otvoreno pitanje da li je ona ta koja je baladu stvorila – načinivši od sebe obelisk ženskog stradanja.
Na samom početku ona naglašava da je „slobodna kao ptica, kao oblak..“ i time i završava predstavu – gde se iščitava smrt kao jedino izbavljenje tragične sudbine žene u patrijarhalnom društvu. Slobodna od braka, majčinstva i – same sebe, time ustanovivši besmrtnost priče o svojoj sudbini.
Četvrtog dana festivala u odigraće se predstave „Miris života unazad“, u režiji Dušana Matejića u 17 časova; i „Čekaonica za bolje sutra“, u režiji Ognjena Todorovića u 20:30 časova.