Sumnjivo lice (2026)

Reč reditelja
Idem u osnovnu školu. Za lektiru i na dramskoj sekciji dobijamo dramski tekst. Zove se „Sumnjivo lice“.
Smiješno mi je. Kapetan otvara tuđa pisma, pisar nosi mokru krpu oko glave, neko pismo je u šiframa i plašljivi policajci pripremaju akciju hapšenja u Hotelu „Evropa“ u varoši. Aleksa, sreski špijun, ima vizit-kartu na kojoj piše da je špijun. Pomislio sam da je to najgluplja šala u knjizi. Kakav je to špijun koji svima kaže da je špijun? Smijao sam se dok nisam stigao do mjesta gdje neko objašnjava da prije niko ništa nije htio da mu kaže, a otkako svi znaju, svi pričaju jedni protiv drugih.
Na kraju me najviše zbunjuje kraj. Niko nije kažnjen kako treba. Sve je bio nesporazum, svi se nekako vrate na početak a kapetan ide dalje. Srećan kraj. Kad sam odrastao i počeo da režiram, ovaj dramski tekst mi se vratio s is...