Sam naslov, „San letnje noći“, odnosi se na noć 23. juna, najkraću u godini, koja je u engleskom folkloru bila povezana sa odlascima u prirodu, zabavama na otvorenom, i verovanjima o posebno snažnom delovanju natprirodnih bića u to doba godine.
Pretpostavlja se da je komedija nastala oko 1595., kao prigodna zabava za svadbeno slavlje u nekom velikaškom domu. I sama priča o venčanju Tezeja i Hipolite može se shvatiti kao kompliment aristokratskim mladencima – Tezej i Hipolita su publika za koju zanatlije prikazuju igru o Piramu i Tizbi kao što su pravi mladenci bili publika za koju se prikazuje cela komedija „San letnje noći“.
Zaplet „Sna letnje noći“ nije u celini pozajmljen iz nekog izvora (kao što je obično slučaj sa Šekspirovim komadima), ali se mogu uočiti pojedinačni motivi iz raznih književnih tradicija. Najverovatniji izvori su Ovidijeve „Metamorfoze“, Plutarhovi spisi o Tezejevo...
Oberon - Nebojša Glogovac
Titanija - Andrijana Oliverić
Puk - Dejan Dedić
Vratilo - Nemanja Oliverić
Lisander - Ivan Mihailović
Demetar - Uroš Jovčić
Hermija - Jovana Stojiljković
Helena - Jelisaveta Karadžić
Tezej - Dejan Lutkić
Hipolita - Draga Ćirić
Filostrat i Dunja - Branislav Platiša
Dušica - Vladimir Tešović
Frula - Vladan Dujović
Njuška - Stefan Bundalo
Gladnica - Aleksandar Milković
Egej - Bora Nenić
Vila - Teodora Živanović
Vilinski svet -
Jelena Davidović, Lidija Novaković, Marija Andrić, Marija Mihailović, Milena Rašuo, Nataša Nenadić, Teodora Bošković, Nina Zdravković
Prevod: Velimir Živojinović
Dramaturg: Milena Depolo
Scenografija: Zorana Petrov
Kostimograf: Jelisaveta Tatić Čuturilo
Kompozitor: Vladimir Pejković
Scenski pokret: Damjan Kecojević
Koreograf: Nebojša Gromilić
Scenski govor: dr Ljiljana Mrkić Popović
Organizator: Tanja Perović
