Reč reditelja
Prozno tkivo romana Iskupljenje Branimira Šćepanovića višeslojno je i uobličeno modernom tehnikom pripovedanja kojom se osvetljava tragikomična donkihotovska borba s vetrenjačama mraka i licemerstva. Predstava kroz priču o malom čoveku, Grigoriju Zidaru, provlači teško, strastveno i halucinantno razmišljanje; viziju nevinog i progonjenog čoveka koji u okrutnom ogledalu društva čita njegov raspad ali istovremeno i obmanu sopstvenog postojanja. Sve je tu u dvojstvu i dvostrukoj protivurečnosti: zajedljivost i sažaljenje, strah i mržnja, ljubav i izdaja, razobličavanje jednoumlja i lažno herojstvo. Demistifikacijom i razaranjem mitova jednog, odnosno svih sistema, govorimo i o velikoj prevari istorije koju pišu pobednici, o obmani jednog vremena koje se reflektuje i u našoj stvarnosti.
...U Nehaju sa nehatom
Fascinantno je kako se naša čula u pozorištu istančajnije percipiraju kroz okolnosti u kojima se nalaze. Pritom, ne podrazumevajući samo auditivno-vizuelna, već i čulo mirisa. Na izvedbi predstave „Iskupljenje“ u Srpskom narodnom pozorištu već u samom početku smo mogli da osetimo miris piljevine koji se rasprostirao po sceni. Taj miris će nas pratiti s...
