Iz nas će možda jednom isijati unutrašnje svetlo, a tada nam druga svetla neće biti potrebna. (J. V. Gete)
Da li možemo da doživimo pozorište bez čula vida? Nesvakidašnji koncept „Unutrašnjih svetala“ uskraćuje ovo čulo, a publika scene „posmatra“ koristeći sve ostale opažaje. Svi u publici nose poveze preko očiju, čime su svi izjednačeni i stavljeni u položaj slepih i slabovidih osoba.
Kao medij, pozorište se u velikoj meri oslanja na sva naša čula. Putem njih gledalac prima različite poruke i signale sa scene, a glumci nastoje da stvore emociju koja će premostiti jaz između imaginarnog sveta scene i onog realnog koji se nalazi na „sigurnoj“ distanci, među središtima publike. Predstava „Unutrašnja svetla“ ruši nekoliko standarda. Posmatrač postaje deo scene i aktivan je učesnik svega što se odvija na njoj. Posmatrač postaj...
Ada Vera Petković
Dragan Dželetović
Dunja Petković
Filip Bančov
Ivona Mitić
Katarina Pendić
Pavle Šakić
Milana Matejić
Teodora Matović
Marija Nenadov
Asistent režije: Katarina Pendić, Saradnici na scenariju: Danijela Stojković, glumica (NIT) i Mina Sablić, dramaturg (BAZAART), Predstava inspirisana tekstovima: Slobodana Stankovića, Mare Ožegović, Miloša Pržića, Marka Cvetkovića, Danijele Stojković, Autor monologa: Slobodan Stanković, Harmonika: Miloš Pržić, Dizajn zvuka: Ljuba Ninković, Tehničar tona: Jakov Jovanović, Specijalni gosti: Crkveni hor „Sloga” (SD), hor Equilibrium (BG), Dizajn propagandnog materijala: Milica Tasić
