Sećam se da mi je pre 20 godina pojava lika Trumana Burbanka delovala samo kao neka antiutopistička i futuristička projekcija, ništa više od Orvelovog Velikog brata. Deset godina kasnije Ivan Lalić piše lik Budimira Životića. Rijaliti programi su već bili prisutni, a Heroja nacije smo doživljavali kao bizarnu crnu komediju. I evo nas danas, deset godina od nastanka Budimira, bili smo svedoci i rijaliti sahrane, pa ne postoji više ništa što bi moglo da nas zaprepasti. Truman i Buda su, protiv svoje volje, postavljeni u centar sveta, lišeni privatnosti i jedino što im preostaje su njihove misli. To je ono čime se predstava Heroj nacije bavi. Podelili smo svaki trenutak intime na društvenim mrežama, svaki pokret je pokriven kamerama, možemo li da sačuvamo bar svoje misli? Truman na kraju filma izgovara „Moje misli nisi uspeo da snimiš!“, taj optimizam da još uvek imamo pravo izbora zamenio je ...
