Šta će biti sa životom kada samo tapka u mestu? Šta če biti sa nostalgijom kada postane toksična?
Tri sestre lete avionom i razmišljaju o postojanju. O nepodnošljivoj lakoći bivstvovanja. O fragmentima sećanja na Moskvu koje više ne postoji.
Reči Antona Pavloviča Čehova, u režiji Botonda Nađa, postaju prava savremena drama — filozofska meditacija o ljudskoj zatvorenosti, društvenoj usamljenosti i propuštenim prilikama, koja se kreće unazad kroz vreme.
Tri sestre šapuću u prvoj klasi aviona, u spavaćim sobama, u šumu gramofonskog pucketanja. Ispod njih Moskva, iznad njih zvezdano nebo.
...Ovog puta tri sestre ne idu u Moskvu
Nemam često priliku da gledam predstave na stranom jeziku, a mišljenja sam da punoću pozorišnog doživljaja ne možemo u potpunosti osetiti ako ne razumemo jezik na kojem se predstava izvodi. Pogled uvek luta sa scene ka titlu, pa se gubiš negde između čitanja i praćenja igre. Ipak, možda i nisam sasvim u pravu, jer su me neke predstave na drugom jeziku umele razuve...
Olga - Livia Banka
Maša - Judit Laslo
Irina - Terezia Figura
Andrej - Gabor Mesaroš, k. g.
Veršinjin - Gabor Pongo
Kuligin - Ištvan Kereši
Tuzenbah - Bence Salai
Nataša - Gabrijela Crnković
Čebutikin - Atila Nemet
Ostale uloge - Aleksandra Biro i Aljoša Tasovac
Dramaturg: Agneš Kali, Scenograf: Theodor Cristian Niculae, Kostimograf: Ioana Ungureanu, Kompozitor: Claudiu Urse, Dizajner svetla: Cristian Niculescu, Video dizajn: Cristian Niculescu, Dizajn plakata: Robert Lenard
