Pišući o Kalderonovoj drami, mnogi autori su isticali da se motiv prolaznosti izražen u pesničkoj slici „život je san“ mogao pronaći već u dubokoj starini, od indijskih mitova, preko judaizma i grčke filozofije do rimskog stoicizma. U španskom srednjem veku ova tema se održala, pre svega preko orijentalnih izvora: legenda o Barlaamu i Josafatu, hrišćanska prerada sanskritskog teksta Lalita – Vistara o Budinom životu, sadržavala je priču o princu zatočenom u kuli zbog lošeg predskazanja zvezda. Gvin Edvards je ukazao i na to da se priča o probuđenom spavaču pojavljuje u delima nekolicine španskih pisaca, a da je direktan izvor drame Život je san čak jedno od ranijih dela samog Kalderona (koje je napisao u saradnji sa Antonijem Koelom). Međutim, pišući o sveprisutnosti ove teme, Valbuna Briones primećuje da je, više od elemenata poznate priče do kojih je pisac mogao doći, Kalderona inte...
Bazilije, poljski kralj - Predrag Ejdus
Sigizmund, knez - Nikola Rakočević
Astolfo, knez moskovski - Boris Pingović
Klotaldo, starac - Boris Komnenić
Klarin, lakrdijaš - Bojan Dimitrijević
Stela, princeza - Nataša Ninković
Rosaura, dama - Nada Šargin
Palata snova: Marijana Pejatović, Sara Joksimović, Milica Janketić, Nikola Ranđelović, Dejan Dedić, Maja Lukić, Milica Janković, Miloš Lalović, Marko Mak Pantelić, Nevena Ristić, Ivan Zablaćanski, Nemanja Stamatović, Sonja Kovačević, Milena Živanović, Vaja Dujović, Iva Stefanović, Marija Stokić, Matija Živković, Lazar Đukić
Preveo: Nikola Milićević, Scenograf: Meta Hočevar, Kostimografi: Jelena i Svetlana Proković, Dramaturg: Slavko Milanović, Scenski govor: Ljiljana Mrkić Popović, Kompozitor: Irena Popović, Scenski pokret: Slobodan Unkovski
