On i ona su na peronu, na kom staju vozovi koji vode negde svakako.
Ne poznaju se, ali osim njih nema nikog: moraće da se upoznaju.
On i ona putuju vozom, predeli se smenjuju brzo i lako i više ih ne prepoznaju.
Njihov glavni putokaz ili neprijatelj ili pak prijatelj je „automatski glas sklon da se čuje u vozu", koji im, osim stanica koje slede, nagoveštava sve ono naučno i determinišuće, što ih je dovelo u takav položaj u društvu: zašto njega vole, zašto nju ne vole.
Ona zna da njena prošlost ne sme da bude otkrivena. on zna da svi njegovu divnu prošlost podrazumevaju. on laže. ona laže malo više. sveprisutnošću njene i njegove majke postepeno se otkrivaju stvari koje su dovele do toga da on i ona budu u ovom vozu. ulaskom profesora gimnastike, sutkinje i plastičnog hirurga u voz, socijalno-naučni uvreženi stavovi pretvaraju se u neizdrž za na&...
Anđela Kribl, Milan Zarić, Vladislava Đorđević, Đorđe Marković, Jovana Berić
Producentkinja i autorka projekta: Mila Jovanović, Autorka teksta: Sofija Dimitrijević, Dizajn zvuka: Nebojša Radovanović, Produkcija: FIST - Festival internacionalnog studentskog teatra (Fakultet dramskih umetnosti) i Hoću u pozorište Prijatelj projekta: Biološki fakultet Univerziteta u Beogradu
