U traganju za novim libretom, po završetku Rigoleta (1851), Verdi se ponovo prihvatio literature. Ovaj put pažnju mu je privukla drama Trubadur (El trovador), tada mladog španskog autora Antonia Garsije Gutjeresa (Antonio Garcia Guttierez), poznatog predstavnika španskog romantizma. Privukao ga je lik Ciganke Acučene, žene s neobičnim i „jedinstvenim“ karakterom, kako je Verdi govorio. Libretista Salvatore Kamarano (Salvatore Cammarano), s kojim je majstor već sarađivao, dobio je novi zadatak. Na žalost nije uspeo završiti Trubadura, umro je 1852. godine, a zadatak je preuzeo njegov mlađi kolega Emanuel Bardare (Emanuele Bardare). Tehnički deo partiture završio je Vedi za samo četiri nedelje.
Premijera opere Trubadur 19. januara 1853. bila je izvedena zaista pod dramatičnim okolnostima. Rimska publika stajala je u blatu i vodi do gležnja pred blaga...
Grof Luna: Željko R. Andrić / Atila Mokuš, k.g.
Leonora, dvorska dama: Svitlana Dekar / Danijela Jovanović / Verica Pejić
Acučena, stara Ciganka: Marina Pavlović Barać / Višnja Popov / Violeta Srećković
Manriko, trubadur: Aleksandar Saša Petrović / Hektor Mendoza, k.g.
Ferando, zapovednik Luninih vojnika: Goran Krneta / Strahinja Đokić, k.g. / Branislav Jatić, k.g.
Ines, Leonorina družbenica: Nataša Tasić Knežević / Marija Mitić Vasić, k.g.
Ruiz, zapovednik Manrikovih vojnika: Igor Ksionžik
Stari Ciganin: Vladimir Zorjan
Glasnik: Branislav Cvijić
Libreto: Salvatore Kamarano i Leone Emanuele Bardare, prema A. Garsiji Gutjeresu, Dirigent: Đanluka Marčano, Scenografska adaptacija: Dalibor Tobdžić, Kostimograf: Jasna Badnjarević, Dirigent Hora: Vesna Kesić Krsmanović, Scenski pokret: Dragan Jerinkić, Dizajner svetla: Marko Radanović
