Tri lica ogledala je eksperiment, pozorišni i društveni. Takav eksperiment spaja u jedno, glumca kao osobu, kao lik i kao društveno osvešćeno biće. Time nam nudi specifično pozorišno iskustvo, u kome ne ostajemo samo gledaoci, već postajemo aktivni učesnici i saučesnici.
Tri lica ogledala nam otkriva tri lica društvene stvarnosti. Prvu svakodnevnu, svima vidljivu koja nas informiše o zbivanjima oko nas. Drugu, skrivenu, a ipak univerzalnu i arhetipsku. Treću, misaonu, intelektualnu, kritičku, onu sposobnu da otkrije mehanizme funkcionisanja prve dve. Da bismo videli ta lica javnosti, potrebno je da vidimo sve njene odraze u ogledalu i da ih postanemo svesni. Potrebno je da skinemo sopstvene maske, da pogledamo sopstveni odraz i budemo iskreni prema sebi.
Zato je neophodno da u potpunosti poverujemo u pozorišni čin kome prisustvujemo, da prihvatimo učešće u njemu, da mu se prepustimo i da mu verujemo. Praveć...
