Reč dramaturga
„Totovi“ su groteska koja je u ovoj postavci na scenu „pojačana“ elementima crnohumorne komedije i ponegde, vrlo diskretno, obojena apsurdom. Piščeva paradigma o robovima i tiranima nije zahtevala nikakve veće dramaturške intervencije osim manjih skraćenja i prilagođenja. Značajnije izmene u narativnoj liniji odnose se na fenomen relativizacije istine koji u originalnoj drami obrađen samo u naznakama – a u ovom uprizorenju dobio je mnogo značajnije mesto.
Istina je (osim u Ajnštajnovoj teoriji relativnosti) apsolutna kategorija. I po definiciji je uvek samo jedna – ne može ih biti više. Istina ne zavisi ni od većinskog mišljenja ni od našeg stava, ne zavisi od interesa, ne zavisi od morala, ne tiče je se isplativost, nema veru, nema naciju i boju – prosto je nezavisna od svega. Osim od same sebe. To je teorija.
U „praksi“ se, naravno, laže. Al...
Tot Lajoš - Aleksandar Gajin
Tot Mariška - Marija Medenica
Tot Agika - Milica Grujičić
Major - Milan Kovačević
Poštar - Dušan Stojanović
Gospođa Gizi - Marta Bereš / Katarina Bradonjić
Vlasnik pumpe - Predrag Momčilović
Profesor Ciprijani - Peđa Marjanović
Paroh Tomaji - Danilo Milovanović Vukmanović
Dramaturg: Božidar Knežević, Scenograf: Saša Senković, Kostimografkinja: Staša Jamušakov, Kompozitor: Aleksandar Bahun, Asistentkinja reditelja: Đorđa Grgić, Asistentkinja scenografa: Nadica Danilovac, Saradnice na scenografiji: Milica Tanasić, Nina Radovanov, Marija Bogojević
