REČ REDITELjA:
Iz Puškinove mećave, iz mećave sećanja, izranjaju scene. Nešto se vidi nejasno, kao kroz maglu, dok je na nešto stavljen akcenat, pa priča postaje zastrašujuće konkretna. Mećava je pomešala sve – Puškinov život, njegova dela, našu stvarnost.
Želimo da govorimo o ulozi slučaja. O ulozi slučaja u sudbini kako jednog čoveka, tako i cele zemlje. Slučaj – kao pokretačka sila istorije, kao snaga koja menja stvarnost ili oblikuje novu.
Ansambl na sceni samo je deo kolektivne atmosfere, iz čijih glasova se čuje snažan urlik koji opominje, koji odzvanja, koji probija pozorišne zidove i dopire van njih, samo je potrebno da ih neko čuje, da ih oslušne, da ih razume. Njihova kolektivna igra, koja stvara posebnu energiju predstave, bruji u ušima i kasnije kad se predstava završi.
...