,,Kao sve dobre drame, Putujuće pozorište Šopalović počinje više nego jednostavno. Jednog letnjeg dana u Užice dolazi pozorišna trupa koja se sprema da igra Šilerove Razbojnike. Nasred Rakijske pijace oni izvode jednu scenu iz komada kojom bi hteli da izazovu interesovanje za svoju predstavu. Nažalost, trenutak koji su izabrali ne može biti nepogodniji: jedna je od prvih akcija okupacije, počela su vešanja i streljanja, grad je pun izbeglica iz Bosne koje su se spasile od ustaša, a pozorište i gluma u svesti običnih građana provincijskog gradića još uvek su nešto ne sasvim dolično i u mirna, a kamoli ratna vremena. U takvoj atmosferi melodrmaska scena iz Razbojnika deluje krajnje neprikladno, i revoltirani građani ne štede reči pogrde za glumce što su došli da igraju svoju predstavu ne videći i ne obazirući se na njihove nevolje...
Simovićeva drama počinje sa umetnošću u ...
