Budući nobelovac, Peter Handke, 1966. godine kao mladić, koji je sa uspehom objavio tek svoj prvi roman, napisao je i svoj prvi pozorišni komad u kojem je izvršena temeljna, definitivna, bespoštena kritika ukupne istorije pozorišta. Komadom „Psovanje publike” stavljena je tačka na takozvanu dramsku avangardu iz pedesetih godina, od Beketa i Joneska do Grotovskog i Living teatra u šezdesetim, čiji je prezir prema Starom bio ravan samo beskrajnoj žudnji za Novim. Ovaj čudesni komad pojavljuje se kao grom iz vedra neba u trenutku implozije pozorišta koje smo znali kao pozorište tela ili fizički teatar, a Handke je jedini koji je šezdesetih godina u prašumi događaja jasno video suštinu. Suština kopernikanskog preokreta bila je svest o tome da se „svaka autentična ljudska delatnost iscrpljuje isključivo u sopstvenoj prošlosti.” (Ortega i Gaset) Pozorište je za sve umetnosti ...
1. Milan Pelivanović / Dina Vučaj
2. Eldar Zubčević / Luka Miljković
3. Marko Topolovački / Teodora Jovanović
4. Uroš Novović / Dmitri Korać
5. Luka Pavlović / Strahinja Padežanin
6. Anisja Gavrilović / Kristina Paunović
7. Marina Rakić / Jovan Petrović
8. Uroš Stefanović / Sara Radojković
9. Jovana Nikolić / Aleksandra Mrdić
10. Jovana Vukojčić / Dejana Džinić
Maestra: Dorotea Popova
Maestro: Obrad Radulović
