Posle Aide, koja je prvi put izvedena u Kairu 24. decembra 1871. godine, prilikom otvaranja Sueckog kanala, nastupila je u Verdijevom stvaralaštvu pauza od skoro šesnaest godina. Mislilo se da je veliki maestro, već odavno star, definitivno napustio stvaralački rad i da je za njega došlo vreme da bude jedan od onih staraca za koje je Manconi rekao da „otvaraju svoju dušu čistim i nevinim mislima groba“. Međutim, stari Verdi za vreme ove pauze i ćutanja od šesnaest godina transformirao se u jednog novog i podmlađenog umetnika, koji je u sedamdesetčetvrtoj godini dao svoje remek-delo, Otela. Ideja da komponuje potresnu Šekspirovu tragediju odavno je preokupirala Verdija. Unutrašnji rad njegove misli i njegovog duha oko Šekspirovog sižea morao je biti dug i složen; komponovanje pak same opere bilo je, kao uvek, vrlo brzo. Može se zamisliti koliko je bilo interesovanje ne samo u Ita...
Otelo - Dušan Plazinić / Janko Sinadinović
Dezdemona - Jasmina Trumbetaš Petrović / Ana Rupčić
Jago - Miodrag D. Jovanović / Dragutin Matić / Vuk Zekić
Emilija - Svetlana Nestorov / Ljubica Vraneš / Tamara Nikezić
Kasio - Nenad Čiča / Marko Živković
Rodrigo - Slobodan Živković / Danilo Stošić
Lodoviko - Sveto Kastratović / Strahinja Đokić
Montano - Ljubodrag Begović / Pavle Žarkov
Glasnik - Predrag Gligorić / Gavrilo Rabrenović
Libreto, prema istoimenoj Šekspirovoj tragediji: Arigo Bioito, Dirigent: Ana Zorana Brajović, Scenograf: Nevenka Vidak, Pomoćnik reditelja: Ana Grigorović, Video produkcija: Petar Antonović
