Reč rediteljke:
Naša priča počinje neobičnim dogovorom koji su sklopila dva usamljena bića – jedan Oblak i jedan Cvet. Ako Cvet bude pričao tužne priče, Oblak će plakati i nežno ga zalivati suzama sve dok Cvet ne bude dovoljno porastao da mogu da se zagrle. Posle tri tužne priče i mnogo litara prolivenih suza, Cvet je porastao do neba i konačno uspeo da zagrli Oblak. I nikada više niko od nijh nije plakao. Voleli su se, bili srećni, pričali su, igrali se. Niko nikada nije zaplakao. Ni malo. Ni mrvicu. I tako je bilo – zauvek.
Važno je da i deca znaju da tuga nije nešto čega se treba plašiti ili stideti. Emocija tuge je dragocena kao i osećaj sreće, ali je najdragocenije od svega imati pravog i iskrenog prijatelja, biti pored njega, voleti ga i osećati ga, kao i on tebe. Našom predstavom želimo da inspirišemo dete da razmišlja o prirodi, o svojim osećanjima i o svetu u kojem živi ili, još bolje, s...
