Kroz imaginarno putovanje koje glavni lik preduzima u naporu da se, nakon dugogodišnjeg izgnanstva, vrati u svoju otadžbinu, on se susreće sa predstavnicima vlasti i postaje učesnik i svedok rasula i propasti svih segmenata društva. A najdramatičniju promenu glavni junak doživljava kada se u preispitivanju nacionalnih mitova suočava sa razarajućom istinom koja poništava idealizovanu (i mitomansku) sliku zemlje njegovih predaka.
Tekst predstave nastao je dramatizacijom satiričnih pesama V.P.Disa (Naši dani i Himna) i najznačajnijih pripovedaka Radoja Domanovića, (Stradija, Danga i Mrtvo more) koji je oštro, kritički bespoštedno i duhovito slikao vlast svoga vremena, ogrezlu u korupciji i nasilju.
„Iako je bio hroničar svoga doba, Radoje Domanović je ocrtao ne samo ljudske odnose i karaktere u srpskom društvu i konkretnoj istorijskoj situaciji, nego i ...
Jesu li Naši dani naši?
Razvilo se crno vreme opadanja,
Nabujao šljam i razvrat i poroci,
Podig'o se truli zadah propadanja,
Umrli su svi heroji i proroci.
Razvilo se crno vreme opadanja.
Ovako počinju Naši dani, pesma Vladislava Petković...
