„Uobraženi bolesnik je poslednje delo Molijerovo, a četvrta predstava komada, 17. februara 1673, u Pale-Rojalu, u Parizu, je poslednja predstava na kojoj je on igrao. Već teško oboleo, on je drsko gledao smrti u oči i napisao komad u kome joj se smeje, njoj i lekarima. Na sam dan svoje smrti, on je u prkos savetima svoje žene i glumca Barona koji su predviđali bliski kraj, hteo ipak da igra glavnu ulogu; Argona. ‘Šta mogu da radim, odgovorio je on, kako piše Grimare, pedeset sirotih radnika imaju samo svoju nadnicu da žive; šta će oni ako ja ne igram?’ U stvari ovo je bio samo izgovor i Molijer je pod maskom savesnosti direktora pozorišta skrio svoj neodoljiv nagon pisca komedije i komičara, koji na sve, pa čak i na pretnju smrti, odgovara smehom. U prizoru ceremonije kad je imao da izgovori reč ‘juro’ (kunem se), Molijer gubi snagu i primetivši sam da se to u publici opazilo, on prikupi svu svoju ...
Alsest - Nikola Jovanović
Filent - Aleksandar Đurica
Oront - Branko Vidaković / Nebojša Kundačina
Selimena - Nina Janković
Arsionoja - Dušanka Stojanović Glid
Elijanta - Zlatija Ivanović
Akast - Ljubivoje Tadić
Klitandar - Miloš Đorđević
Policajac - Miloš Lalović
Menadžerka 1 - Maja Lukić
Menadžerka 2 - Valentina Velkov
Prevod sa poljskog: Petar Vujičić, fragmenti u stihu, sa francuskog: Radmila Miljanić Nikolić, Adaptacija: Jan Kot – Egon Savin, Dramaturg: Slavko Milanović, Scenograf: Boris Maksimović, Kostimograf: Lana Cvijanović, Scenski govor: Ljiljana Mrkić Popović, Dizajn zvuka: Vladimir Petričević, Video materijal: Petar Antonović i Jovan Tarbuk
