Pisac Sem Šepard se bavi temom partnerske ljubavi u specifičnim okolnostima. Ispituje zavisničku vezu koja ima toksične posledice po oboje. Gde su granice zdrave povezanosti, a kada odnos postaje destruktivan? Kako je moguće prekinuti loše obrasce koji vode ka manipulativnom odnosu u kome obe strane imaju odgovornost, ali su i žrtve sopstvenih opsesija? Pisac usložnjava problem pitanjem nasleđa roditeljskog modela. Ne mogu da pobegnu od prošlosti i mračnih tajni koje prethodna generacija nije razrešila. Mej i Edi su upleteni u nerazmrsivo klupko. U predstavi se ta živa prošlost njihovih sećanja aktivno prepliće sa sadašnjim trenutkom i pojavom lika oca, koji nije realan, ali je veoma prisutan u svim odlukama i postupcima likova i posle mnogo vremena. Naša igra nije rekonstrukcija miljea američkog srednjeg zapada. Bavili smo se univerzalnošću problema bez obzira na društveni i socijalni kontekst.
...