U čemu leži magija Kavalerije rustikane? Zbog čega je publika tako strastveno voli od trenutka nastanka? Zašto intenzitet tog obožavanja ne opada, iako su se svet i pojedinac u njemu radikalno promenili od praizvedbe 1890?
U tradicionalnom modelu poznodevetnaestovekovne opere, intimni i moralni lomovi visokomimetskih protagonista i antagonista mere se propašću ili spasom čitavih kraljevstava, dok višečasovnu predstavu izvodi veoma kompleksan, mnogoljudan i virtuozan ansambl. Muzička i dramska misao uvek imaju ambiciju da budu višeslojne, obligatorno političke, filozofske i humane, a u svom izrazu stilizovane i otmene.
Kavalerija rustikana je bila scensko iznenađenje koje je odjeknulo kao bomba, ostvarilo momentalni uspeh i široku popularnost. Autor je sa jasnom namerom odstupio od očekivanog.
Priča o velikim strastima „običnih ljudi“, „malih ljudi“, a propušten...
Santuca, mlada seljanka - Svitlana Dekar / Valentina Milenković / Ana Rupčić, k.g.
Turidu, mladi seljak - Aleksandar Saša Petrović / Nikola Kitanovski, k.g.
Lučija, njegova majka - Nora Čonkić Petrović
Alfio, kočijaš - Nebojša Babić
Lola, njegova žena - Maja Andrić
Učestvuju: Orkestar i Hor Srpskog narodnog pozorišta
Libreto prema delu Đovanija Verge napisali: Đovani Tarđoni-Toceti i Gvido Menaši, Dirigent: Aleksandar Kojić / Dejan Savić, k.g., Scenograf i kostimograf: Ivan Stefanuti, Režiju prenosi: Aleksandar Nikolić, k.g., Adaptacija scenografije: Saša Senković, Adaptacija kostima: Mirjana Stojanović Maurič, Hor pripremila: Vesna Kesić Krsmanović
