Pozorišna predstava Kasandra, na kraju zasniva se na mitu o proročici kojoj je darovana istina, ali joj je uskraćeno poverenje. Taj paradoks – videti jasno, a biti osuđen na nevericu – postaje polazna tačka za promišljanje savremenog trenutka.
Predstava fragmentarne strukture uspostavlja dijalog između antičkih izvora (Homera, Eshila, Euripida), poezije Vislave Šimborske, kratkog romana Kriste Volf, i autorskih tekstova. Kasandra se kroz različite glasove pojavljuje kao figura znanja, ali i političke marginalizacije – kao glas koji razotkriva mehanizme moći i kolektivnog poricanja.
Mit se u predstavi prenosi kao struktura u kojoj se ogledaju naša neposredna prošlost i sadašnjost. U vremenu u kom su upozorenja naučnika i aktivista sve glasnija, a reakcije društva sve sporije, Kasandra postaje paradigma našeg vremena: figura is...
