Svi smo čuli za izreku DECA SU NAŠE NAJVEĆE BLAGO. Ali šta je PRAVO BLAGO za našu decu? Deca će vam uglavnom reći da je njihovo BLAGO ono što imaju, a ne ono što umeju. To je tužno, ali to je istina.
Naša deca od svojih najranijih dana čeznu za različitim kamenim cvetovima savremenog društva. Kameni cvetovi niču svuda unaokolo - u obliku skupih igračaka, skupih patika, skupe odeće, skupih zabava, niču u reklamnim blokovima kojima se prekida dečiji i obrazovni program na televiziju, niču na ulici, u supermarketima. Kamene cvetove često deci nameću i oni koji ih vole najviše na svetu – roditelji, bake i deke, drugari. Rastući među takvim cvećem, deca i sama jednog dana izrastu u jedan takav cvet – kameni cvet koji ne ume i ne može ništa sam da uradi, i koji želi samo da mu se drugi ljudi dive.
Pričajući ispočetka staru uralsku bajku pokušala sam da joj dam ne samo novo ruho, odnosno dramsku...
Danilo - Jovo Maksić
Princeza - Ivana Adžić
Petruško - Alek Rodić
Dadilja/Narator - Petar Strugar
Gorska carica - Dušica Sinobad
Pauk - Goran Balančević
Slepi miš - Marijana Petrović
Zmija - Vladislava Đorđevič
Scena: Nikita Milivojević, Kostim i lutke: Jelena Stokuća, Kompozitor: Vladimir Petričević, Koordinator i tehnolog lutaka: Goran Balančević
