Naizgled klasična dramska priča o ljubavnom trouglu, vodi nas u svet jednog braka, neverstva, dvoličnosti, zabluda i izdaje. Pinter stvara svet u kome u isto vreme glorifikuje i degradira ljubav.
Izdaja ima interesantnu dramaturšku strukturu. A ja sam video kako taj komad može da se igra. Bio je dovoljno otvorene i dovoljno čvrste strukture, koja je veoma privlačna. Videlo se da ga je napisala ruka pozorišnog čoveka. Na jedan čudan način uvlači te u svoju banalnu priču, a s druge strane, postoji nešto više od toga. To nije samo priča o preljubi ili o ljubavnom trouglu, nego o svemu što može da podrazumeva izdaja. Šta su ti ljudi izdali želeći više od života? I da li je život sam velika izdaja onoga što smo sanjali da jeste naš život, izdaja onih koji nas okružuju, bez kojih ne možemo? Jedan čitav spektar izdaja zbog kog, na kraju, kao rezultat, ne dobijaš ogorčenje, nego – prihvatanje činjeni...
