Reč dramaturškinje
Ponekad se probudimo još uvek pospani, i jedino šta možemo jest da operemo zube i navalimo na doručak. No odmah posle doručka vraća se pospanost, s njome i lenost, pa i nervoza jer moramo u vrtić ili školu. U vrtiću smo katkad nestrpljivi, katkad gladni, uglavnom zaigrani, a na kraju dana srećni i uzbuđeni jer idemo kući, i jer ćemo se sutra vratiti. U nama šetaju razna osećanja: spavaju, hrču, peru zube, doručkuju, lutaju hodnicima tuga, strah, ljutnja, sreća.
Draga deco, dobrodošli na „Hotel za osjećanja“, nezaboravnu predstavu o jednom čarobnom mestu ispunjenom svetlošću i smehom – na kojem su sva osećanja dobrodošla, i gde učimo kako da zavolimo sve njih koji u nama šetaju.
...