Reč reditelja
Bojana kaže, onomad: hajde, radi Glembajeve.
Logično, meni, u Somboru, u ansamblu koji znam, čini mi se, u dušu, u zvôn, u treptaj i drhtaj.
Nikad brže napravljena podela.
Krleža: raskrinkavanje tamnih strana duha i tela jednog društva. Kojeg društva? Našeg društva.
Posle Crnjanskog i Andrića, koje sam radio, ne mogu pobeći - sve i da hoću - od trećeg monstruma naše književnosti. Lektire te stižu, volens-nolens.
Osipa se jedna društvenost.
Vreme je Krleži.
Gde, ako ne ovde, pod panonskim nebom, pod difuznim rasvetljavanjem ljudske prirode, njenih protivrečnosti, njenih antinomija patvorenosti i autentičnosti.
Sve to jeste mutno.
„Srce i duša, jedno će goreti“.
Gorčin Stojanović
...