Antički mit, u obradi francuskog klasiciste, autorski tim tretira kao univerzalnu porodičnu dramu, koja se usijava po odlasku glave porodice iz doma. Sve što se u drami dešava, dešava se krišom, lopovski, u polusenkama, ili pod voajerskim pogledima znatiželjnika. U tim izlomljenim slikama i događajima, drama se zapliće i komplikuje usred nestabilnih interpretacija i informacija istrgnutih iz konteksta, koje dolaze do junaka. Da stvar bude tragičnija, u pitanju nije obična porodica, već ona koja je potekla od bogova i heroja, vladarska porodica, od čije sudbine zavisi sudbina celog društva.
U odsustvu Teseja, a zatim i pogrešne vesti o njegovoj smrti, njegova žena, Fedra, oteta iz Krita nakon Tesejeve osvete Minotauru, sablažnjuje i sebe i druge svojom nekontrolisanom žudnjom za svojim posinkom, Hipolitom. Hipolit, shvatajući njene namere kao pokušaj političke manipulacije, kuje zaveru protiv kraljice sa Aricijom, ...
