Govorimo u ime naših generacija, i stoga zadržavamo naša imena. Školski sistem smo nedavno napustili, ali problem sa njim i posledice koje taj sistem uzrokuje ne možemo da prevaziđemo. Razumemo likove Ljalje, Paše, Viće i Volođe, jer ih prepoznajemo u drugovima iz sopstvenih srednjoškolskih dana.
Prošlo je već dovoljno godina da možemo da vidimo dokle su stigli sa svojim životima. Poudavali se, škole nisu završili, sede po kafićima i kladionicama po čitave dane. Moja Ljalja se udala za sina jednog kriminalca, sada zajedno “drže” celo selo. U srednjoj školi bila je perspektivna, obožavana među profesorima. Upisala je pravni fakultet u Beogradu koji nikad nije završila. To su đaci koji imaju potencijala, ali koji negde, nekom igrom slučaja, zalutaju i skrenu sa puta, baš kao i likovi u komadu.
Pod pritiskom nemile budućnosti, koju mogu da predvide gledajući svoje roditelje i sv...
