Posle pariske premijere opere „Makbet" 1865. godine, Đuzepe Verdi, najslavniji svetski operski kompozitor, dobija od direkcije Pariske opere, porudžbinu novog dela, koje bi se prikazalo u okviru svetske izložbe 1867. godine. Verdi pomišlja da, najzad, ostvari svoj san da napiše operu po Šekspirovom „Kralju Liru", ali ubrzo odustaje, bojeći se izvesne nesceničnosti. Takođe odbacuje ideju o obradi Floberove „Salambo". Najzad sa direktorom Pariske opere, Perenom postiže dogovor da napiše Don Karlosa, za koji će libreto zgotoviti spretni Žozef Meri. Šilerovo ime se i ne pominje, jer to nije ni trebalo da bude muzičko tumačenje slobodarske drame nemačkog dramatičara. Verdija je radnja zainteresovala još desetak godina ranije, a prilikom jednog puta po Španiji, opet privukla. To je morala biti velika svečana opera, sa velikim horskim zadacima i baletom, nešto dostojno slavlja svetske izl...
Filip II, španski kralj - Ivan Tomašev / Živan Saramandić / Mika Jovanović
Elizabeta, njegova žena - Jasmina Trumbetaš Petrović / Ana Rupčić
Don Karlos - Dušan Plazinić / Janko Sinadinović
Kneginja Eboli - Dragana del Monako
Rodrigo, markiz od Poze - Oliver Njego / Miodrag D. Jovanović
Veliki inkvizitor - Živan Saramandić / Ivan Tomašev / Branislav Jatić
Fratar - Dragoljub Bajić
Tebaldo, paž - Dragana Tomić / Ivanka Raković
Glas sa neba - Snežana Savičić
Grof Lerma - Darko Đorđević
Kraljevski herald - Darko Đorđević
Grofica Aremberg, dvorska dama - Suzana Todorović
Libreto prema Šilerovoj drami: Žozef Meri i Kamij di Lokl, Scenograf: Vladimir Marenić, Scenograf asistent: Aleksandar Zlatović, Kostimograf: Ljiljana Dragović, Koreograf: Vladimir Logunov, Dirigent: Jon Janku k. g., Asistent dirigenta: Đorđe Pavlović
