Tišina!
Lorka je motiv i izvor za pisanje drame Dom Bernarde Albe pronašao u jednom bunaru. Nama je motiv za postavku pomenute drame bio jedan prozor. To je kuhinjski prozor koji je okrenut ka hodniku zgrade, baš kao i svi drugi kuhinjski prozori, drugih porodica koje tu žive, svađaju se, vole, mrze, plaču ili se tuku. I sve to se čuje. I svi su toga svesni. Ako uzavrle emocije i strasti ponesu, a prozor ostane otvoren, čuje se mnogo, čuje se sve, možda i previše. Zato se ponekad na prozoru stoji i prisluškuje. Ali se mnogo češće sa prozora sklanja ili se neko ućutkava.
Tišina!
Prva i poslednja Bernardina reč u drami je „Tišina“.
Na početku je znak za uspostavljanje odnosa unutar kuće, na kraju za uspostavljanje odnosa izvan, među svetom koji sluša. Upravo težnja za tišinom i konstantna nemogućnost da se ona ostvari jesu ...
Bernarda - Dara Džokić
Ponsija - Svetlana Bojković
Angustija - Zlatija Ocokoljić Ivanović
Magdalena - Dubravka Kovjanić
Amelija - Zorana Bećić
Martirio - Sloboda Mićalović
Adela - Suzana Lukić
Marija Hosefa (glas) - Rada Đuričin
Devojčica - Sara Vuksanović
Autor adaptacije teksta i dramaturg: Vanja Nikolić, Scenograf: Marija Jevtić, Kostimograf: Katarina Grčić Nikolić, Lektor: dr Ljiljana Mrkić Popović, Kompozitor: Maja Bosnić, Dizajner zvuka: Dragan Stevanović Bagzi, Stručni saradnik za scenski pokret: Tamara Antonijević, Producent: Vuk Miletić, Organizator: Nemanja Konstantinović
