Čudnovate zgode šegrta Hlapića

Reč dramaturškinje

Ivana Brlić Mažuranić jedna je od onih autorica koje nikad ne podcjenjuju dječju maštu i dječje viđenje svijeta, štoviše, to „dječje“ često je u njenim bajkama bitan ili čak presuđujući faktor. Kroz majstorsko vođenje priče, ona se postavlja kao majka ili baka koja nam baja fantastične prispodobe, a mi, čitatelji, postajemo djeca pored kamina, željni da saznamo više o svjetlosti najčišćih i mraku najcrnjih srdaca i o velikom svijetu u kojem se bore. Zato je uvijek dobra ideja postaviti neko njeno djelo na kazališne daske, kako bi se bajanje pored kamina nastavljalo još dugo u budućnost.
Pri dramatizaciji romana Čudnovate zgode Šegrta Hlapića bilo je izuzetno bitno očuvati i naglasiti upravo snagu dječjeg uvjerenja i beskrajnu sposobnost suosjećanja. Maleni Hlapić samo je postolarski šegrt, ali njegov osjećaj časti, dužnosti da pomogne svakome na koga naiđe, da bude n...