Tri jednočina baleta na muziku S. Rajičića, E. Josifa i P. Konjovića
POEMA
reč autora
Poema i njeni stihovi prikaz su naših emocija i boja naše duše. Poema je kao ples, puna spirala, vrtloga, skokova i nakupljenih emocija igrača, nastalih kao neposredni odgovor na muziku. Poema je naznaka priča koje potiču iz naše duše. Poema je prilika da se doživi posebna veza koja postoji između muzike i igre, gde smo u mogućnosti da vidimo pokret igrača kao muzičku partituru. Ova Poema je potraga za slobodom duše koja nikada ne prestaje da sanja. U datom trenutku svi postajemo melodija, ritam i ekspresija u izražajno jakom Rajičićevom Drugom violinskom koncertu. Igrači vizualizuju energiju muzike te i ja, zajedno sa njima, pokušavam da prikažem kakav je osećaj biti deo ove Poeme, deo partiture, sa mogućim iskušenjem strasti, ljubavi i mira.
PTICO NE SKLAPAJ SVOJA KRILA...
